Povodom devetnaeste godine obilježavanja 22. rujna – Nacionalnog dana borbe protiv nasilja
nad ženama SOIH-Mreža žena s invaliditetom želi se osvrnuti na problematiku obiteljskog
nasilja nad ženama koje je u porastu u hrvatskom društvu, no i jednako toliko
marginalizirano. Kada govorimo o ženama s invaliditetom one su u najmanje dvostruko većoj
mjeri izložene nasilju u odnosu na žene bez invaliditeta.
Nasilje u obitelji od strane partnera najrašireniji je oblik nasilja nad ženama i predstavlja
jedno od najčešće kršenih ljudskih prava našeg doba. Posebno je alarmantna činjenica velikog
porasta femicida – u protekloj 2021. godini u Republici Hrvatskoj zabilježeno je 14 ubojstava
žena, dok je do kraja kolovoza ove godine ubijeno već 12 žena. U gotovo svim slučajevima
žrtve su bile ubijene od strane bliskih muških osoba, najčešće bivših ili sadašnjih intimnih
partnera.
Zabrinjavajuće je što se počiniteljima kaznenog djela nasilja u obitelji, kada postoji opasnost
od ponavljanja nasilja, izriču mjere opreza – zabrana približavanja određenoj osobi, zabrana
uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, zabrana uhođenja ili uznemiravanja
žrtve ili druge osobe i/ili udaljenje iz doma, koje su nesvrsishodne i nedovoljno štite žrtve
nasilja. Unatoč primjeni navedenih mjera žrtve ostaju izložene počinitelju nasilja, o čemu
svjedoče nedavni slučajevi ubojstava i pokušaji ubojstava žena od strane partnera kojima je
bila izrečena mjera zabrane približavanja.
U ovoj godini i SOIH-SOS telefon za žene s invaliditetom žrtve nasilja intervenirao je u
slučaju pokušaja ubojstva od strane partnera s ciljem zaštite i pružanja podrške ženi s
invaliditetom. Zbog pokušaja ubojstva počinitelju nasilja izrečena je mjera istražnog zatvora.
Unatoč iskazima svjedoka i psihijatrijskom vještačenju koji su upućivali na postojanje
opasnosti od počinjenja sličnog ili težeg kaznenog djela, istražni zatvor je nakon šest mjeseci
zamijenjen mjerom zabrane približavanja. Apsurdno je da se takva mjera izriče u slučaju kada
žena s invaliditetom žrtva nasilja živi u istom kućanstvu s počiniteljem nasilja, a bez izricanja
mjere udaljenja iz doma i sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.
Iz gore navedenog i iz iskustva rada SOIH-SOS telefona za žene s invaliditetom žrtve nasilja
evidentno je da zaštitne mjere i mjere opreza nisu dovoljno učinkovite i u pravilu
obeshrabruju žrtve na prijavljivanje lakših oblika nasilja sve dok nasilje ne preraste u teže
oblike koji podliježu kaznenom zakonodavstvu, a koji najčešće imaju tragične ishode. Kako
bi se spriječile buduće tragedije potrebno je educirati i informirati žene o njihovim pravima u
cilju osnaživanja za prijavu nasilja. Nužna je i edukacija stručnjaka iz područja zdravstva,
policije, socijalne skrbi i pravosuđa za prepoznavanje nasilja te adekvatno postupanje prema
žrtvama nasilja. Od iznimne važnosti su preventivni programi i poboljšanje zakonodavnog
okvira za procesuiranje nasilja. Ne manje važno je i poticanje građana da, u slučaju saznanja,
budu odgovorni i prijave nasilje nadležnim institucijama.
SOIH-Mreža žena s invaliditetom
